Dekontaminacija uma
Portal o hrvatskom pitanju u BiH

PANDEMIJA COVID-19 I KRIZA: Razbacivanje proračunskog novca ili prijeka potreba

Koronavirus ne silazi sa naslovnica. Možda s pravom, a možda i krajnje isforsirano, još uvijek ne znamo. Vrijeme će tek pokazati je li naše društvo odgovorilo vremenu u kojem se nalazimo ili je li sve ovo plod jedne skupe igre koju je započeo tamo netko…

Najvažnije i najrelevantnije informacije dolaze nam iz kriznih stožera civilne zaštite. Općinskih, županijskih te onog najvažnijeg Federalnog kojeg na bosanskom jeziku još zovu i „štab“.

I ova krizna situacija nam govori kakva je Bosna i Hercegovina država. Bit će da smo jedina zemlja u svijetu koja nema krizni stožer na razini države. I Koronavirus nam govori da smo debelo podijeljena država koja nije u stanju ustrojiti jedan jedinstveni krizni stožer civilne zaštite što bi po logici stvari jedino bilo razumno, jer virus ne poznaje kontinente, a kamo li ratom izvojevane entitete.

No, dobro, nećemo se sada baviti tom vrstom politike. O entitetima i državi BiH ćemo drugom prilikom.

Vratit ćemo se našem Kriznom stožeru ili štabu federalne civilne zaštite. Ali prije njega, s obzirom na ono što se hoće reći, važno je spomenuti da je neki dan Vlada Kantona Sarajevo, nadaleko najbogatijeg kantona u FBiH čiji proračun seže do milijardu KM, pozvala građane da uplaćuju donacije za borbu protiv koronavirusa. Što može značiti da su i najbogatiji u FBiH u stanju bijede dok pozivaju narod da se pomogne protiv ove opake pandemije.

Naravno, ta je odluka Vlade Kantona Sarajevo debelo ismijana na društvenim mrežama, jer doista je cinično od građana tražiti pomoć kad sve vlade u svijetu nalaze načine i rješenja kako pomoći građanima dok Vlada sarajevskog kantona čini suprotno u odnosu na sve vlade svijeta.

Kad je najbogatiji kanton u Federaciji BiH sirotinja što je drugo nego i sama Federacija BiH. Ni ona nema dovoljno sredstava. Jer da ima već bi Vlada organizirala nekakvu pomoć za narod. Donijela bi nekakve mjere s kojima će ublažiti sada već i ekonomsku krizu, a posebice mjere protiv recesiju koja će biti ubitačna i koja se neće moći izbjeći. Nema ništa od tih odluka. Premijer kaže o tome ćemo kad pandemija koronavirusa prođe. A kad će pandemija proći, e to ne znamo!

Samo da ne bude po onoj crkni magarče dok trava naraste.

Vratimo se ipak Kriznom stožeru civilne zaštite Federacije BiH.

Taj stožer donosi odluke, tj. zapovjedi ili kako se i u hrvatskim tiskovinama sada češće koristi izraz „Naredbe“. Stožer donosi naredbe, a istovremeno se ne brine kako će se te naredbe provesti. Lako je biti pametan i izmisliti neku naredbu koja može biti korisna. Doduše i ne mora, važno je da se nešto radi i da se nekakve naredbe donose. Treba biti pametan i znati kako svaku odluku operativno provesti do kraja. Ako se nešto traži da se provede onda se moraju osigurati i sredstva. A reklo bi se da Krizni stožer o tomu ne brine. A trebao bi. Jedna od novijih zapovijedi ili ti naredbi kaže da svi građani FBiH na svim javnim mjestima, cijelo vrijeme, moraju preko usta i nosa nositi maske.

Ta mjera će možda negdje dati rezultate, a negdje kao npr. u Županiji Posavskoj gdje nema niti jednog slučaja zaraze sa COVID-19 ne vidi se njena razumnost, ali ne treba sad ulaziti u opravdanost te zapovjedi. Ona je takva kakve je i o tome nećemo dalje zboriti.

A o čemu se može zboriti? Pa o tome da Krizni stožer CZ, bilo federalni koji izdaje zapovjedi ili županijski koji te zapovjedi provodi, nisu osigurali maske da ih građani mogu nositi. Nisu građani dužni kupovati zaštitne maske ako Krizni stožer propiše da ih treba nositi. To je dužan onaj koji je izdao zapovijed.

Unatoč tomu građani bi ipak kupili te maske, jer je vlast odmah angažirala sanitarne inspektore da vršljaju terenom i love one koji ne nose maske. Za to su spremni. Kamo sreće da su takvi i kada nije pandemija. Tada ih obično nigdje nema i ne može ih čovjek naći da ih svijećom traži.

Problem je što tih zaštitnih maski nema na tržištu.

Društvene mreže su pune informacija da se maske prodaju u Domovima zdravlja?! Od kada su to Domovi zdravlja postali prodajni centri? Kako je moguće da Domovi zdravlja prodaju maske? Vjerojatno ne svi, ali neki to očito rade. Pa neka malo inspektori zađu i u Domove zdravlja, a ne samo da gledaju kako će narodu stati na žulj. Osim ako Domovi zdravlja nisu registrirani da se bave prodajom roba mimo zdravstvenih usluga. Možda i jesu. Onda zanemarite ovu informaciju.

Sve u svemu nema se novaca. Sredstava za dezinfekciju nema da ih zlatom plaćaš. Nema ih u ljekarnama, nema ih u shoping centrima, nema ih u Crvenom križu… Nema ih nigdje!

Da vlast ima novaca valjda bi osigurala potrebne količine sredstava za dezinfekciju pa bi građani već nekako kupili sebi ako se sama država ne može pobrinuti da dezinfekcija bude kao temeljna mjera vlasti u sprječavanju širenja koronavirusa.

Da država nije baš tako bijedna kako se u prva mah čini posvjedočit će jedan primjer koji građane ove države ne bi trebalo ostaviti ravnodušnim.

U kontekstu ove priče vratimo se na početak teksta gdje se kaže da ovih dana budno pratimo što nam mediji donose i da se sa posebnom pozornošću prati kakve zapovjedi nam donosi Krizni stožer CZ FBiH.

Tako prateći novosti čitamo tekstove i vidimo objavljene fotografije na službenim stranicama Federalne uprave civilne zaštite gdje se vidi kako se radi u Kriznom stožeru. Jedna slika govori više od tisuću riječi. Tako svaka slika uz tekst obogaćuje svaki objavljeni članak.

Oni koji znaju čitati slike ili sa slika mogu doći do daleko više informacija nego oni koji ovlaš pređu preko svake slike. Za ogroman broj čitatelja, slika ispod, samo je jedna u nizu fotografija s kojom se poprati neki tekst ili naredba Kriznog stožera CZ Federacije BiH.

Federalni stožer CZ
Photo: fucz.gov.ba

Ako se malo pažljivije zagledamo u sliku vidimo na stropu crni projektor koji na zidu vrti logo Civilne zaštite. Svatko tko ima video projektor zna da je to skup sport da bi služio samo za prikaz zaštitnog znaka, pa makar i na nekoliko sati. Ali hajde država je to. Ma koliko bila siromašna ona si može priuštiti jedan ovakav luksuz.

Međutim, nije taj mali projektor ono što građane ove države čini ovcama. Problem je ona bijela kutija na središnjem dijelu slike koja izgleda kao projektor. Što će im dva u istoj prostoriji? Hajde trebaju dva, zbog nečega. Ne treba toliko sitničariti i Kriznom stožeru CZ FBiH još i to nabijati na nos.

Nas je ipak zanimalo kakva je to bijela kutija i koliko ona košta. Malo smo čačkali po Internetu, a kako smo znali što tražimo ubrzo smo i našli. Da, bili smo u pravu, riječ je o video projektoru. Ali ne bilo kakvom. Riječ je o projektoru iz Epsonove Pro serije. Nemoguće je sa slike znati o kojem se modelu točno radi, ali cijene modela iz te serije kreću su od 9.000 do 33.000 USA dolara.

Po Zakonu o slobodi pristupa informacijama u Federaciji BiH mogli smo se obratiti Federalnoj upravi CZ i od njih tražiti informaciju koliko je projektor plaćen.

To nismo učinili jer je riječ o birokratskoj proceduri koja bi potrajala danima. Kada bi dobili odgovor to možda više ne bi bilo aktualno. Zato smo odlučili objaviti ovaj tekst bez da znamo točnu cijenu koju je Federalna uprava CZ iskeširala za ovo čudo tehnike.

Uostalom, nevažno je da li projektor koštao 9.000 dolara ili je čak 33.000 dolara. On košta papreno.

Model sa slike čak nismo uspjeli naći u našim trgovinama sa IT opremom. Ili je jednostavno Google zakazao.

To što ovih modela iz Epsonove pro serije nema na našem tržištu ima i svoju logiku. Zapravo mi smo presiromašni da bi netko u BiH platio jedan projektor koji košta kao omanji automobil.

Treba napomenuti da je cijena najjeftinijeg modela, koji se na Zapadu nudi od 8.199 dolara, na našem tržištu sigurno skuplji negdje između 30 i 40 %. Jer tako se kod nas formiraju cijene. Oni koji su kupovali tehniku uvjerili su se u ovo naše tržišno pravilo.

Radi li se o posebnoj narudžbi? Ako je tako aferim naručitelju, on možda ne zna što je dobro, ali zna što je skupo.

Nije li možda projektor nekakva donacija Federalnoj upravi civilne zaštite? Ako je i donacija onda se treba zapitati gdje su tu moralne granice. Kako netko može donirati tako skupocjenu opremu zemlji u kojoj ima više stanovnika koji gladuju nego onih koji žive na visokoj nozi. Ili možda taj poklon na neki način treba odraditi, pa se ne pita koliko košta. Nećemo prejudicirati, ali ćemo našim čitateljima ostaviti na razmišljanje.

Nisu li pak sredstva poreznih obveznika završila na način da se netko do te mjere luksuzira, a istovremeno u ovakvim kriznim situacijama nema se ni za sredstva za dezinfekciju?

Kako to obično u našoj državi biva, ovu informaciju će pročitati nekoliko stotina građana. Možda nekoliko tisuća, nevažno. Kolikogod da ih pročita u ovoj državi se ništa neće promijeniti. Ovakve stvari ne zanimaju nikoga. O ovakvoj rastrošnosti se nema tko pozabaviti.

Je li tako skup projektor Upravi CZ potreban? Lijepo dođe, ali gotovo smo sigurni da nije, jer dosta dobar posao bi mogao obaviti daleko jeftiniji projektor. Ali što da se radi kad se ima, može se.

Autor: herceg-bosna.com

 

5 1 glas
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments
0
Zanima nas vaše mišljenje, komentirajte.x