Dekontaminacija uma
Portal o hrvatskom pitanju u BiH

LJEVICA USTAŠKOG UNUKA DOVELA NA PANTOVČAK: Tko je zapravo Zoran Milanović?

Inače, Milanović i Grabar-Kitarović imaju mnogo dodirnih točaka. Prije svega oboje su stasali u Ministarstvu vanjskih poslova te zanat pekli u diplomatskim misijama u inozemstvu, a na posao ih je oboje primio bivši premijer Ivo Sanader. Grabar-Kitarović u vanjske je poslove uplivala iz Ministarstva znanosti, a Milanović je pak sa Sanaderom obavljao razgovor netom prije primanja u službu u nekadašnjoj Visokoj ulici. Buduća predsjednica bila je HDZ-ov kadar, a za budućeg premijera kao studenta prava bez mrlje u karijeri založio se Ivan Šimonović. Milanović i aktualna predsjednica u Ministarstvu nisu radili na istim poslovima, no znali su se i sretali pa su nerijetko skupa odlazili i na ručak, što je jednom prigodom priznala sama Grabar-Kitarović. Za Milanovićevu vanjskopolitičku karijeru 1996. godina, mogla bi se opisati kao presudna. Tada je, naime, otišao u Bruxelles, u hrvatsku misiju pri EU-u i NATO-u, dok je Grabar-Kitarović godinu dana poslije završila u hrvatskom veleposlanstvu u Kanadi, gdje je bila savjetnica. Predsjednica se HDZ-u priključila početkom 90-ih, a Zoki, kako ga od milja zovu pristaše, krajem devedesetih. Potkraj mandata Tonina Picule u Ministarstvu vanjskih poslova, Milanović je dogurao do fotelje pomoćnika ministra zaduženog za NATO, dok je u Sanaderovoj eri njegova potencijalna protukandidatkinja bila ministrica europskih poslova. Nakon Žužulove smjene, Grabar-Kitarović stasa i u ministricu vanjskih poslova, a zatim karijeru diže na još višu razinu te postaje pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, gdje je i Milanović stjecao diplomatska iskustva. Ono što se može nazvati svojevrsnim presedanom, u slučaju da se Grabar-Kitarović upusti u utrku za još jedan mandat, jest da će Hrvatska u utrci za predsjednika imati dva poliglota. Milanović, naime, tečno govori engleski, francuski i ruski, a predsjednica se može pohvaliti znanjem engleskoga jezika te španjolskog i portugalskog.

Gdje je diplomacija, tu je i Mate Granić, pod čijom su palicom stasali i Grabar-Kitarović i bivši premijer. Milanović je inače odrastao u zagrebačkom Trnju, iako se često dičio težačkim sinjskim korijenima, no sa selom doticaja baš i nije imao, otac mu je bio šef u Tripalovu kabinetu, a majka je predavala engleski jezik. Milanović je u mladosti bio ljubitelj sporta, igrao je nogomet, a zatim se opredijelio za boks. S druge strane, predsjednica je pravo dijete sa sela, odrasla je u grobničkom kraju, nedaleko od Rijeke, kći je oca mesara i majke domaćice sa završenom osnovnom školom, a o svojem djetinjstvu priča s posebnim ponosom jer, kako je rekla u jednom  intervjuu, dane je provodila igrajući se s dječacima, i to ponajviše nogomet, a osim toga, kao djevojka je vozila traktor. Zgodno, dok je predsjedničin djed bio partizan, Milanovićev je bio ustaša. “Moj je djed bio ustaša, a to mom ocu iz partizanske obitelji nije smetalo. No, moj djed nije uzimao veleposlanike za taoce”, izjavio je Zoran Milanović tijekom sučeljavanja s Plenkovićem. U kampanji za predsjednicu države Grabar-Kitarović posjećivala je braniteljski šator u Savskoj, no ni Milanović nije zaostajao – štoviše, u više se navrata, ponekad i u tajnosti, sastajao s pobunjenim braniteljima prosvjednicima. S jednog od tih sastanaka u javnost je procurila i snimka.

”Najveća anomalija hrvatske političke scene krije se u činjenici da je Zoran Milanović predsjednik SDP-a. Što on uopće radi u toj ekipi? Da je 1999. ušao u HDZ, vjerojatno bi se našao na čelu te stranke, u kojoj bi politički disao puno prirodnije i koja bi danas možda izgledala drukčije. Obiteljski background mu nije ništa manje ‘hadezeovski’ od onoga Jadranke Kosor ili Andreja Plenkovića. Sam je za sebe više puta izjavljivao da je liberalni konzervativac, uza sto mana koje ima, sigurno nema onu mategranićevštinu, tj. poniznost pred određenim veleposlanstvima i briselskim dekadentima. Kad je zaoštrio sa Srbijom za vrijeme migrantske krize, nakon dogovora da se stvari izglade, nastupio je uživo u dnevniku beogradske televizije, u kojem se najprije predstavio kao čovjek koji je štitio prava srpske manjine u Hrvatskoj, ali već nakon nekoliko pitanja izgubio je živce i počeo im prijetiti da neće ući u EU bez hrvatskog pristanka. Nije kao Jandroković podnosio raporte američkoj ambasadi nazivajući zahtjeve tamošnjih Hrvata za trećim entitetom ‘glupima’ i ‘nama neprihvatljivima”’, napisao je o Milanoviću u jednoj svojoj kolumni Raspudić, podsjećajući i na Milanovićev odnos prema Hrvatima u BiH, jer što god o njemu mislili, Milanović je doista bio u Mostaru kad je gorjelo u BiH.

”U sučeljavanju s Plenkovićem rekao je: ‘Bio sam u Mostaru kad je gorjelo i bit ću opet ako bude trebalo’ potvrđujući ono čega su Hrvati u BiH svjesni, a to je da bi u slučaju oružanog sukoba u BiH Milanović poslao vojsku da štiti tamošnje Hrvate, a HDZ-ovci bi najprije nazvali američku ambasadu da im da naputak što da rade. No isto tako, teško će mu ijedan politički osviješten Hrvat iz BiH dati glas jer je na istoj listi na kojoj je i on – Stipe Mesić. Bilo bi zanimljivo čuti što sarajevski idol Mesić kaže na Milanovićevu tezu: ‘Ako se odcijepi RS, što ćemo onda mi: hoćemo li ostaviti Hrvate u BiH u državi s muslimanima? Pa nećemo!’ Njegova ‘nabrijanost’, kako je naziva Klemm, kad su u pitanju nacionalni interesi u odnosu prema susjednim zemljama, ne ulazeći u to je li primjerena ili ne, nije viđena u vrhu hrvatske politike od smrti Franje Tuđmana. Objava snimke Milanovićeva razgovora s braniteljima podigla je veliku buru. Neki srpski mediji nazivaju ga ustašom, kažu da ‘vređa Srbe’ jer je rekao za njih da su ‘šaka jada’. No nije po tom pitanju rekao ništa sporno, jer nije rekao apsolutno da su Srbi kao takvi šaka jada, već relativno, u vezi s njihovim pretenzijama da hoće vladati Balkanom. Druga velika istina koju je izrekao je da je BiH ‘big shit’, da nije država i da tamo nema s kim razgovarati. Tko može negirati da BiH nije samoodrživa i funkcionalna država, već međunarodni protektorat sklepan u američkoj vojnoj bazi, u kojem visoki predstavnik povremeno mijenja i zakone matematike? Kakva je to država kojoj je strana komisija nametnula zastavu i himnu bez teksta, i za čiju se reprezentaciju ne navija na tri četvrtine teritorija? Ako to nije ‘veliko sranje’ od države, ne znam što jest. Potpuno stoji i izjava ‘tamo nemaš s kim razgovarati’, jer je bjelodana istina da u BiH ne postoji usuglašena vanjska politika, već ih ima tri, točnije četiri ako se doda i međunarodna zajednica kao ključni faktor”, poručivao je Raspudić.

Izvor: dnevno.hr

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments
0
Zanima nas vaše mišljenje, komentirajte.x