Dekontaminacija uma
Portal o hrvatskom pitanju u BiH

HERCEG-BOSNA: Rješenje hrvatskog pitanja u BiH ili manipulacija

Herceg-Bosna portal, star je tek nekih godinu dana i ovo nije priča o našem portalu. Nego je priča o Hrvatskoj republici Herceg-Bosni. Političkoj interesnoj tvorevini koja je bosanskohercegovačkim Hrvatima lažno nametnuta kao rješenje političkog pitanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. A zapravo je bilo nešto sasvim drugo. Ogroman broj Hrvat ni danas nije svjestan stvarne uloge HR Herceg-Bosne. Većini još rastu zazubice na spomen njenog imena što znači da je prevara itekako uspjela.

Iako se Bošnjaci s gnušanjem i prijezirom odnose prema Herceg-Bosni u jednoj stvari griješe. Da nije bilo organiziranog hrvatskog otpora prema srpskoj agresiji na BiH naša država bi doživjela na desetine Srebrenica i vrlo izgledno Srbija bi svoje zapadne granice proširila, pa možda čak i do Karlobaga.

Jedno je pak sigurno, hrvatski otpor agresoru, organiziran kroz Hrvatsko vijeće obrane, kao oružanu snagu Herceg-Bosne, bio je pokretač razbijanja planova o velikoj Srbiji, barem kada je teritorij Bosne i Hercegovine u pitanju. A i za područje Republike Hrvatske o značaju HVO-a u razbijanju mita o Velikoj Srbiji imalo bi se što reći. Samo na tu temu možda drugom prilikom.

Alija Izetbegović, ratni lider Bošnjaka, tvrdio je kako se Bošnjaka ne bi trebao ticati hrvatsko-srpski sukob. Govorio je kako to nije rat Bošnjaka i da Bošnjaci ne bi trebali sudjelovati u tom ratu.

Kritičari lika i djela Alije Izetbegovića, pa i iz reda bošnjačkog naroda prišivaju mu suradnju s Miloševićem, jer je Alija pasiviziranjem Bošnjaka otvorio mogućnost Miloševiću da se svim snagama suprotstavi Hrvatima.

Da su se Bošnjaci uključili u rat kada i Hrvati pozicija srpske vojske i odnos snaga na bojišnici bili bi znatno drugačiji. Ogromne snage vezala bi bošnjačka strana te bi u tom slučaja obrana HV i HVO bila kudikamo lakša.

Dakle, Izetbegović ili je radio za Miloševića i srpske interese ili je bio naivčina prve vrste. Treće ne postoji. Tako je i vrijeme pokazalo. Kada se Milošević obračunao sa Hrvatima krenuo je na gradove s muslimanskom većinom. Pri tom su počinjeni strašni zločini u mnogim bosanskim gradovima gdje se žrtve mjere na tisuće u mnogima od tih gradova.

Politička greška koja na Aliju Izetbegovića baca ljagu, na njegov lik i djelo kao prvaka SDA, a zbog koje su muslimani u BiH platili visoku cijenu. Prosto je nevjerojatno kako danas ima onih koji tog političkog diletanta i gubitnika prikazuje kao pozitivnog lika i glavnog junaka u mlađahnoj povijesti bošnjačke nacije.

Prema tomu, Hrvatska zajednica Herceg-Bosna bila je ne samo opravdana nego i nužna, jer je u odsudnom povijesnom trenutku odigrala ključnu ulogu u organiziranju otpora agresoru na teritoriju Bosne i Hercegovine. Da su Hrvati istim žarom promatrali aneksiju Bosne i Hercegovine kao Bošnjaci ne bi bilo Bosne i Hercegovine, a možda ni Bošnjaka. Cijela država bi bila okupirana, Hrvati raseljeni, a Muslimani asimilirani. Dok bi mnogi doživjeli sudbinu Srebrenice.

Naravno, uvijek se može postaviti pitanje jesu li se Hrvati morali organizirati baš kroz Herceg-Bosnu ili su mogli svoj doprinos u obrani Bosne i Hercegovine dati kroz institucije države Bosne i Hercegovine.

Pasivnost i indolentnost bošnjačkog vodstva, spram očite velikosrpske agresije, na čelu sa Alijom Izetbegović nisu Hrvatima davali nikakvu nadu i nikakav putokaz prema organiziranom otporu te će argument, da Hrvati nisu imali kvalitetnije rješenje od Herceg-Bosne, ostati kao dominantan i kritičarima Herceg-Bosne neće ostaviti mnogo prostora.

Ostavimo se sada Bošnjaka i njihovih političkih promašaja. Vratimo se na hrvatske laži i zablude.

Nema sumnje da su bosanskohercegovački Hrvati prihvatili Bosnu i Hercegovinu kao svoju zemlju i da su na početku srpske agresije ustali u obranu svoje zemlje bez ikakvih predrasuda. Uključenost Bošnjaka (tada su još bili Muslimani) u prvotne općinske TO brigade u gradovima s hrvatskom većinom pokazivalo je zajedništvo i međusobno povjerenje. Na početku nije bilo sporno da se Muslimani i Hrvati bore za iste ciljeve. Prije svega za obranu svojih domova i svoje države, a protiv jasno definiranog agresora i tu nije bilo nikakvih dvojbi.

Iza tih ratnih obrambenih aktivnosti u pozadini se dešavaju zakulisne političke igre gdje određeni interesni faktori koriste poziciju ratnog meteža i kroz sporedna vrata provlače svoje političke ideje.

Hrvatska zajednica Herceg-Bosna će vrlo brzo iz samoorganizirane institucije hrvatskog naroda, koja je imala prvotni cilj obraniti se od agresije i zaštiti hrvatski narod, prijeći u tvorevinu koja će sve više i više poprimati obrise političkog subjekta koji je uzor našao kod srpskog agresora.

Presuda UZP čelnicima Hrvatske republike Herceg-Bosne u Hagu potvrdit će tezu da je politika Herceg-Bosne bila daleko više kompromitirana nego se to od nje očekivalo.

Vezano uz tu presudu treba istaći da i tu postoji apsurd. Jer ono što Hrvatima nije dozvoljeno jeste Srbima. Hrvati su osuđeni zbog Herceg-Bosne dok je Srbima poklonjena Republika Srpska. A da apsurd bude još veći Herceg-Bosna se prvotno borila protiv Republike -Srpske. Herceg Bosna je potom ukinuta, vodstvo osuđeno, a agresor je za nagradu dobio pola Bosne i Hercegovine.

Sama ta činjenica govori o poraznoj i nedorasloj politici, prije svega Franje Tuđmana, a potom i partnera mu Alije Izetbegovića. Milošević je obojicu nasamario. Unatoč tomu što je bio agresor dobio je nagradu u obliku Republike Srpske. A hrvatsko vodstvo umjesto da dobije satisfakciju što je organiziralo i pružilo otpor agresoru završilo je u zatvoru uz gubitak određenog nacionalnog prostora koji je pripao genocidnoj Republici Srpskoj.

Zašto se Franjo Tuđman dovodi u kontekst gubitka teritorija u BiH? Pa vrlo jednostavno, nitko nije smio maknuti prstom od hrvatskog čelništva u BiH dok Franjo nije dao blagoslov. Tako da je Tuđmanova odgovornost u sukreiranju politika u BiH i te kako velika.

Povjesničari i analitičari Domovinskog rata danas prozivaju ime Gojka Šuška, hrvatskog Ministra obrane i jednog od najvažnijih Tuđmanovih suradnika da je izravno upravljao situacijom u BiH kada su bosanskohercegovački Hrvati u pitanju.

Razni izvori na Internetu pak prozivaju Šuška kao kreatora prosrpske politike koju će Herceg-Bosna neskriveno njegovati nakon postizanja sporazuma Karadžić – Boban u Gratzu u svibnju 1992. godine.

Od tada se Herceg-Bosna samo krije iza svog imena, a stvarni interesi Herceg-Bosne iako očiti ostat će predmet raznih diskusija i žustre polemike na internet portalima i forumima.

Možda će trebati još vremena da se obznane nove činjenice i okolnosti o Herceg-Bosni i oko Herceg-Bosne. Te činjenice će rasvijetliti i pobliže razobličiti politiku hrvatske ratne republike (pandam Republici Srpskoj).

No i danas se već zna puno. Pa se tako zna da je Mate Boban, prokazani suradnik UDB-e instaliran na poziciju predsjednika HDZ-a BiH i HZ HB izravno od Gojka Šuška. Zna se da su mu bliski suradnici i operativci također bili s dosjeom UDB-e i pripadnici SDB-a.

U dokumentarcu HRT-a „Predsjednik“ nedavno emitiranome na državnoj televiziji rečeno je da je Mate Boban prije stupanja na dužnost predsjednika HDZ-a BiH imao dosje sa 32 krivične prijave zbog privrednog kriminala.

Postavlja se pitanje čiji je interes bio da se takav čovjek dovede na čelo hrvatskog naroda u tako odsudnom trenutku?

Prvi Bobanov potez je bio preseljenje središnjeg ureda HDZ BiH iz Sarajeva u Grude?!

Samo ta činjenica govori na koji je kolosijek skrenula politika HDZ BiH i Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Kako se kaže – ništa nije slučajno. Pa tako nisu bili ni potezi Mate Bobana koji će hrvatsku politiku u BiH okrenuti naglavačke.

Bosna i Hercegovina prema Vance-Owenovom mirovnom planu. Prijedlog administrativne podjele BiH kojeg su Hrvati i Bošnjaci prihvatili. No je li baš ova mapa uzrok eskalacije sukoba između ta dva naroda?

Da li su u pravu oni koji optužuju Vance-Owenov mirovni plan koji je trebao zaustaviti rat u Bosni Hercegovini kao okidač za hrvatsko-bošnjačke sukobe? Plan je predstavljen u siječnju 1993. godine. Prihvaćen je od strane Hrvata i Bošnjaka, ali odbijen od strane Srba. Međutim, tek 17. lipnja 1993. godine Lord Owen je plan službeno proglasio mrtvim, kako je rekao u prvom redu radi sukoba bošnjačkih i hrvatskih snaga u Središnjoj Bosni, zbog nemogućnosti usklađivanja granica pokrajina.

Bilo kako bilo, pravi sukobi između Hrvata i Bošnjaka kreću upravu nakon obznanjivanja Vance-Owenovog mirovnog plana iako je trzavica između ova dva naroda bilo i ranije. Kao da im je trebao okidač u vidu predloženih teritorijalnih podjela pa da međusobne čarke prerastu u okršaje zločinačkog karaktera.

Mogu se optuživati međusobno jedni protiv drugih, tko je prvi počeo i tko je kriv. Samo, trebalo bi dati odgovor na pitanje zašto su zbog tih međusobnih zločina procesuirani samo Hrvati, a ne i Bošnjaci?

Ako je u Središnjoj Bosni bilo građanskog rata, zašto se samo Hrvatima sudilo za UZP? Zašto nisu procesuirani bošnjački zločinci kada je neupitno bilo zločina i sa bošnjačke strane. Ili pozadinu tog sukoba tek treba rasvijetliti pa će onda biti možda jasnije zašto su u Hagu završili Praljak i družina, ali ne i bošnjačko ratno vodstvo. Podsjetimo, procesuiran je general Armije BiH Sefer Halilović, ali ga je sud u Hagu oslobodio optužbi. Možda Hrvati ne znaju sastaviti optužnicu ili im se nešto neće iz nekog razloga?!

Nadamo se da će povjesničari dati odgovore i na ova pitanja iako se već poodavno na Internetu mogu pronaći tekstovi koji razotkrivaju pozadinu ovog sukoba. Također, puno je tekstove koji navijački gledaju na sukob i u njima je uvijek druga strana isključivi krivac.

Na kraju treba pitati kakvu su korist imali Hrvati i Bošnjaci od ovog sukoba?! Na tisuće mrtvih i s jedne i s druge strane. Sukob koji nije riješio ništa osim što zahvaljujući njemu srpska strana zadovoljno trlja ruke. Jer ovaj sukob je iznjedrio argumente onima koji zastupaju tezu o građanskom ratu u BiH, budući da su svi ratovali protiv svih. Klasična agresija pretvorena je u građanski rat. Možda ovo ne treba iznenaditi ako se zna da su na gotovo svim zapovjednim pozicijama i na hrvatskoj strani i bošnjačkoj strani bili kadrovi JNA, oficiri KOS-a i ljudi sa udbaškim pedigreom.

Reklo bi se, daleko od slučajnog. Kao što nije slučajno da i današnju netrpeljivost između Hrvata i Bošnjaka predvode slični kadrovi sa radnim stažem u SDB-u i udbi.

Gdje je sad tu lažno predstavljanje Herceg-Bosne i zašto je ona podvala Hrvatima?

Herceg-Bosna kakvu je podupirao Gojko Šušak i kakvu je vodio Mate Boban bila je interesna zajednica Hrvata od Neuma do Ivan planine. Sve poslije tunela na Ivanu Bobanova Herceg-Bosna smatrala je tuđom zemljom. Naravno da to neće nitko priznati, ali brojni su pokazatelji koji upravo potvrđuju tu tezu.

Možda je takvo rješenje hrvatskog pitanja u BiH bilo realno. Možda! Ali je bilo nepošteno i tu dvojbi nema. Nepošteno prema pola milijuna Hrvata koji su živjeli sjeverno od Ivan planine. Oni su praktično izdani od strane Herceg-Bosne. Formalno, smatrani su, radi potkusurivanja i stvaranja kolektivnog nacionalnog legitimiteta, dijelom hrvatskog nacionalnog korpusa. A suštinski bili su otpisani i prekriženi kao interesna sfera HDZ BiH, političke vodilje kod Hrvata od 1990. godine.

Hrvatske enklave u Bosni opstaju još uvijek zbog nagona tamošnjih ljudi da prežive i da ostanu na svome. Međutim, politika koja ih je vodila 30 godina dala je rezultate. Tako primjerice posavska enklava u kojoj je nakon rata ostalo oko 50.000 Hrvata danas jedva da broji njih 25.000. Politika škartiranja nepoželjnih koja je u temeljima Bobanove Herceg-Bosne na primjeru izrazito hrvatskog kraja kao što je Županija Posavska u kojoj dominantno vlada HDZ BiH 30 godina polučila je „dobre“ rezultate. Za nestajanje Hrvata sa njihovih stoljetnih ognjišta nisu i ne mogu biti krivi ni Srbi ni Bošnjaci nego centralistička politika stožerne stranke koja svoj interes vidi jedino u stožernom gradu svih Hrvata (ma tko ti Hrvati bili). U prijestolnici Herceg-Bosne. Svi Hrvati izvan te regije su u podaničkom položaju. Funkcioniraju na principu strahovlade i nametne diktature u liku velikog vođe kojem lokalni šerifi samo ispunjavaju želje držeći stranačke ljude pod kontrolom kako diktaturama i priliči.

Bezbroj je argumenata koji potvrđuju gore rečeno. Mogla bise napisati knjiga sa pozamašnim brojem strana. Ili jednostavno, progooglajte i naći ćete odgovore na sva pitanja koja vas na prvu muče.

Mapa Hrvatske zajdnice Herceg-Bosne: Odabrani teritorij s podebljanim zaleđem.

Protagonisti ideje osakaćene Herceg-Bosne (realne, a ne imaginarne u koju nažalost mnogi vjeruju) neskriveno na mreži svih mreža objavljuju zemljovide Herceg-Bosne. I to ne bilo kakve. Nego one koji su u suglasju sa rečenim u ovom tekstu.

Možda ideja Herceg-Bosne jednog dana i uspije. U jednu ruku volio bih da se time pokaže i dokaže što je stvarna Herceg-Bosna.

Ali već sada me ta  mogućnost žalosti jer je pola milijuna mojih sunarodnjaka namagarčeno i još uvijek ih se magarči. I što reći na kraju? Možda da ovakav narod to i zaslužuje. Ili bi takva kvalifikacija bila pregruba? Lako je bilo narod izmanipulirati… E moj narode!

herceg-bosna.com

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments
0
Zanima nas vaše mišljenje, komentirajte.x