Dekontaminacija uma
Portal o hrvatskom pitanju u BiH

Dr. fra Luka Marković: Kako stvari stoje moglo bi se dogoditi da BiH postane građanska država bez građana

Bošnjački tjednik STAV ne skriva niti u jednom retku da je „zadužen“ za širenje bošnjačke politike (SDA) koja sanja o onim osmanlijskim vremenima koja se ne mogu više nikada ponoviti na čitavom prostoru BiH, pa sve kad bi Erdogan posjedovao i atomsko oružje.

U nekoliko sam navrata pisao o bošnjačkoj politici koja ni u kom slučaju nije koherentna. Ta unutar bošnjačka ideološka previranja ne može se nigdje tako jasno uočiti kao u spomenutom tjedniku. Strah od građanske države, koje su im puna usta kad zatreba potisnuti rješavanje  hrvatskoga pitanja, je kod muslimanski orijentiranih Bošnjaka velik.

Prosječan europski analitičar, koji ne zna da postoji unutar bošnjačko ideološko previranje, je vjerojatno začuđen kad u tjedniku STAV naiđe na oštru kritiku onih Hrvata koji ne pripadaju pristalicama hrvatske izboren jedinice ili entiteta diskontinuiteta. To da se islamski orijentirani Bošnjaci, pobornici užega političkoga vezanja uz Erdogana i islamski svijet, odnose kritički prema onim Hrvatima koji traže konačno rješenje hrvatskoga pitanja u BiH, davanje onoga statusa  koje Hrvatima kao konstitutivnom narodu pripada, je i takvima već poznato. Ali to da bošnjačkim ideolozima nisu prihvatljivi lijevo orijentirani hrvatski intelektualci poput Ivana Lovrenovića, koji ima jako puno dodirnih točaka s lijevom bošnjačkom grupacijom, vjerojatno začuđuje mnoge zapadne analitičare. Pogotovo začuđuje kad se zna da Lovrenović podržava cjelovitost Bosne i Hercegovine i da je protiv njezinoga federalnoga uređenja.

U čemu je onda problem? Što smeta Stav, ljude bliske ideologiji SDA, kod Lovrenovića i drugih hrvatskih istomišljenika u BiH?

Autor teksta u kojem se govori o Lovrenoviću u STAVU, ističe čak i njegovu privrženost državi Bosni i Hercegovini i bosanskom duhu u njoj. Pa ipak nešto ga silno smeta kod njega i sličnih hrvatskih intelektualaca. Lovrenoviću se zamjera da govori često o  tome da su franjevci bili jedini nosioci civilizacijskih vrijednosti u BiH, njezini pravi i istinski čuvari.

Autor teksta „KAKO PROBOSANSKI HRVATI STVARNO VIDE BOŠNJAKE I NJIHOVE LIDERE“ u STAVU, vidi upravo veliku opasnost po Bošnjake u pisanju spomenutih hrvatskih intelektualaca. Opasnost se krije u tome, misli autor, što dotični govore lijepo o vrlinama Bošnjaka i građanskoj državi, te na taj način stječu simpatije u određenim bošnjačkim krugovima u BiH. Tako potvrđuje autor teksta da se Lovrenoviću ne može poreći promoviranje Bosne. Čak mu se pripisuje pozitivan odnos prema Izetbegoviću, njegovoj spremnosti na politički kompromis s Hrvatima i Srbima, njegovoj političkoj moralnosti, kao i doprinosu u očuvanju Bosne i Hercegovine kao cjelovite države.

Što je to što autora ipak smeta kod Lovrenovića?

Zamjera mu se što ne govori o tome da je multinacionalnost sačuvana samo na onom teritoriju na kojem su Bošnjaci bili pobjednici i Alija Izetbegović imao vlast. Lovrenoviću se predbacuje to što govori da Iztbegović nije nikada „u razvijenom političko-intelektualnom diskursu iznio ideju Bosne, za razliku od svojih ideja o islamu i muslimanima…“

Zamjera mu se i to što u svom tekstu nije spomenuo Alijin govor na sjednici OSCE-a 1994 godine u kojem je o Bosni govorio kao o zemlji u kojoj mogu živjeti ljudi različitih nacija i vjera.

Ima li autor teksta pravo u svojim predbacivanjima Lovrenoviću? Nema.

Čovjek ne može proglasiti istinom ono što je čista povijesna neistina. Nije istina da je na prostoru  kojim je gospodario Alija u prošlom ratu bilo sve ružičasto. Činjenica jest, ne ulazeći u detaljnu analizu uzroka, da su s velikoga dijela prostora koji je kontrolirala Alijina armija Hrvati morali otići i da su se u malom broju vratili, kao i to da se na tom prostoru danas nalazi jako malen postotak Srba od onih koji su živjeli na njemu prije rata.

O tome govori jako dobro trenutna brojka Hrvata u Sarajevu, Tuzli i Središnjoj Bosni, kao i Srba u Sarajevu, Tuzli i Zenici.

Ovih dana smo se sjetili smrti dvojice bosanskih franjevaca, istinskih zagovornika cjelovite, ali i pravedno uređene BiH, koje su u samostanu Fojnica doslovno likvidirali vojnici Armije BiH. Ono što pri tome zbunjuje jest činjenica, kako navode istraživači da su ubojice pomilovane, pa čak i od samoga Alije Izetbegovića, te da su u zatvoru proveli vrlo kratko vrijeme.

A to da je Alija u Islamskoj deklaraciji govorio jako puno o stanju islama u svijetu je istina, kao i da nije imao jasno razvijen koncept uređenja cijele BiH nakon rata. Nije dovoljno samo govoriti o mogućnosti života triju nacija i religija u jednoj državi. Za opstojnost takve države potrebno je iznijeti jasan koncept uređenja koji će biti prihvatljiv svim narodima.

I u vrijeme Osmanlija živjela su tri religije  u BiH. Samo u toj tvorevini pripadnici dviju religija su imali samo status onih koje se dura, koji su svoje pravo na život morali osiguravati posebnim porezom.

Lovrenoviću se zamjera što govori o tome da je Izetbegović forsirao „ideološku islamizaciju Armije BiH“ i u nju prihvatio mudžahedine. Prema autoru teksta u STAVU ispada da je Tuđman bio zapovjednik Armije BiH, a ne Alija Izetbegović. Bilo bi smiješno da nije tragično. Ta ti su mudžahedini počinili upravo zločin nad Hrvatima u Središnjoj BiH.

Lovrenoviću se predbacuje i to što misli da Alijino preveliko zanimanje za svjetski islam nije bilo u skladu s bošnjačkim identitetom. Ovdje bi se čak autoru teksta u STAVU moglo dati djelomično i za pravo. Naime Alija se zanimao za svjetski islam u duhu bošnjačkoga identiteta, ali ne onakvoga kakvoga je doživio Lovrenović. Naime, Alija je razmišljao drugačije od lijevih bošnjačkih ideologa u BiH tada kao što danas pristalice SDA razmišljaju drugačije od lijevo (titoistički) orijentiranih Bošnjaka. U tome i jest problem. Lovrenović nije shvatio da bošnjački islam pod Titovom stegom nije isti kao i onaj u demokratskom društvu u kojem se može otvoriti i reći što misli i želi. To je i razlogom da u islamskom svijetu imamo uglavnom ili islamske ili vojne diktature.

To što Lovrenović predbacuje Izetbegoviću, kako donosi STAV, dopuštanje uvoza „rigidne vehabijske vjerske ideologije“, govori o nepoznavanju onoga što se danas događa u svijetu islama. Tu STAV ima pravo kad govori o tome da se Islamska zajednica morala boriti protiv toga uvezenoga islama. Ono što je u tom priznanju vrijedno jest činjenica da se potvrđuje podvojenost unutar muslimanskoga svijeta u BiH. Svejedno je da li su ekstremisti uvezeni ili ne. Činjenica jest da postoje i da su opasnost po mir među samim muslimanima u BiH, ali i šire.

Ali ono o čemu ne govore niti Lovrenović niti STAV jest opasnost koja dolazi od trenutnoga prevelikoga oduševljenja SDA Erdoganom, kao i pokojnim predsjednikom Egipta (Mursi) koji je zagovarao uvođenje šerijatskoga zakona.

Na kraju mislim da bi ovu kritiku upućenu Lovrenoviću trebalo shvatiti kao kritiku upućenu prvotno onim sekularnim Bošnjacima čije se mišljenje podudara s njegovim, kao i onim navodnim Bošnjacima koji mu vjeruju. A to opet upućuje da ideološki rasplet na bošnjačkoj političkoj sceni tek predstoji. I sve dok se on ne riješi, neće biti moguće postići adekvatan sporazum između Hrvata i Bošnjaka.

Popusti li Izetbegović Hrvatima, izgubit će podršku većine Bošnjaka. A ako nastavi s otezanjem rješavanja hrvatskoga pitanja, gurnut će BiH u kaos, koji može biti od koristi samo Dodiku i Srbima, koji kao hijene čekaju na svoj plijen.

U svakom slučaju najveći gubitnici će biti Hrvati. Čović će vjerojatno ovih dana postići neki truli kompromis s Izetbegovićem i proglasiti to uspjehom. Vjerojatno bi Izetbegović dao njemu puno više kad bi smio. Možda bi se zadovoljio i određenim bošnjačkim prostorom u BiH, čak i bez Mostara, federalnom jedinicom u kojoj bi mogao sprovoditi očeve ideje o naprednom islamu iz Islamske deklaracije.

Ali u ovom trenutku, s ovim podjednakim odnosom snaga unutar bošnjačkoga korpusa, Titovih pionira i Alijinih sljedbenika, ne smije. Mogao bi izgubiti tlo pod nogama.

Što slijedi? Lažni kompromisi Čovića, Izetbegovića i Dodika, te  formiranje vlade koja će svojom neučinkovitošću raditi, kao i sve dosadašnje, na iseljavanju ljudi iz BiH. Moglo bi se doista dogoditi da jednoga dana BiH bude i građanska država, ali bez građana. Jer i Bošnjacima i Srbima, a ne samo Hrvatima, je dojadilo slušanje o tome kako je uvijek kriv onaj drugi.

Autor: Dr. fra Luka Marković

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments
0
Zanima nas vaše mišljenje, komentirajte.x