Dekontaminacija uma
Portal o hrvatskom pitanju u BiH

DR. SLAVEN DOBROVIĆ, RUŽICA VUKOVAC I VLADO MARIĆ U BUJICI: S Domovinskim pokretom Miroslava Škore do pobjede na izborima!

EKSKLUZIVNO! Damir Markuš, dragovoljac HOS-a i branitelj Vukovara: “Nakon 30 godina izašao sam iz HSP-a, stavljam se na raspolaganje Domovinskom pokretu!”

Gosti Bujice na Z1 televiziji bili su ugledni bivši dužnosnici Mosta, koji su pristupili Domovinskom pokretu Miroslava Škore – dr. Slaven Dobrović, Ružica Vuković i Vlado Marić.

Dr. Slaven Dobrović bio je ministar zaštite okoliša i energetike u Vladi Tima Oreškovića, saborski zastupnik i povjerenik Mosta za Grad Zagreb. Profesor je na Strojarskom fakultetu, otac sedmero djece, hrvatski dragovoljac, pripadnik Velebitske satnije, a sada kandidat Domovinskog pokreta na izborima za Hrvatski sabor, u jednoj od zagrebačkih izbornih jedinica.

“U politiku sam ušao zato što me frustrira sve ovo što se događa oko nas,” kaže profesor Dobrović: “Hrvatska je Bogom dana zemlja, imamo sve resurse da budemo i bolji od Švicarske. Međutim, u našoj se zemlji uporno njeguju povlaštene političke kaste. Ona je odabrana samo za pojedince, a ne za one koji su predani radu, znanju i vještini.”

Dobrovićev otac Vladimir također je bio veliki stručnjak, otkrio je široj javnosti voditelj Bujice, a naročito je cijenjen bio u Francuskoj: – Moj je otac iz zadarske ‘Vinilplastike’ otišao Francuzima jer je u to doba bila velika pomama za inženjerima.

SLAVEN DOBROVIĆ: OBITELJ SE NE DOGOVARA, OBITELJ SE ŽIVI!

Profosor je u Bujici, na inzistiranje voditelja, govorio i o supruzi Agnezi: – Suprugu sam upouznao na fakultetu i oženio se. Ono što je nas povezalo je zajednički pogled na život i predanost obitelji, a to nije nešto što se dogovara – to se živi. Što se tiče našeg opredjeljenja za veliku obitelj, moram reći da što god sam postigao u životu, to nije usporedivo s tim obiteljskim blagom. Zato bih ohrabrio sve parove, sve bračne drugove koji se vole da se njeguju, podupiru i imaju djecu. Djeca su nešto što je jako važno za obitelj, važno za naciju, jer zemlja s ovakvom depopulacijom, na koncu ne može završiti dobro.

“Moja žena je puno bolja i organiziranija, vještija u mnogo čemu od mene, tako da se ja ustvari koristim samo njezinom uspješnošću,” kroz šalu je prof. Dobrović odgovorio na pitanje kako sve stigne, s obzirom da ima zaista veliku obitelj, profesor je i političar.

Obitelj Dobrović je ekološki izuzetno odgovorna: – To nije nešto što sam naučio u školi. Moj me je djed naučio kako se papir, škarnical, ne baca nego čuva za nešto. Boca se isto pere i čuva… Tu su stvari vrlo logične i racionalne prirode. Treba samo malo truda. Skloni smo tome da postanmo malo sebični i komotni i da se to nas ne tiče, da bacamo sve u jednu kantu. Time se generira nered i ja bih svakoga odveo na jedno smetlište, pa da vidi kako to izgleda – to je kraj civilizacije.

Na opasku voditelja kako ljevica ne bi trebala imati monopol na zelenu priču, dr. Dobrović je odgovorio: – Ekologija je život po definiciji. Život i uvažavanje. Zato ću spomenuti encikliku pape Franje ‘Laudato si’ koja je izvanredno štivo. Preporučam je i ateistima i agnosticima, a naročito vjernicima. Zemlja je blagodat, a mi u Hrvatskoj smo strahovito darovani. Gdje god odete, u Slavoniju, naš krš, Velebit, naše rijeke, jadranski otoci… To je sve da lijepo stanete i gledate… Nama je to darovano na brigu i ta briga zaslužuje malo veću odgovornost, a mi se prilično neodgovorno ponašamo na mnogim mjestima, što je neshvatljivo.

DOBROVIĆEV DJED FRANJO PROŠAO JE BLEIBURG…

“U okolišu se troše milijarde za rješenja koja su antirješenja,” jasan je profesor Dobrović i otvoreno optužuje: “I krade se!”

Iako je djeda spomenuo u ekološkom kontekstu, voditelj je javnosti otkrio kako je Dobrovićev djed preživio Bleiburg: – Moj pokojni djed Franjo je preživo Bleiburg i bio u zatvoru do ’52. godine. Znam dobro da je obitelj moje majke imala težak život. Žena sama s četvero djece…

Dr. Dobrović se oštro osvrnuo na najave austrijskog parlamenta da bi od sljedeće godine mogli zabraniti komemoraciju na Bleiburškom polju: – Bleiburg je simbol i nevjerojatno je da mi danas još uvijek ne znamo koliki je broj ljudi koji je tamo nastradao. Govoriti da su to “osuđeni zločinci s kaznama” je krajnje neprihvatljivo. Nije li svaka žrtva vrijedna minimalnog digniteta? Da se utvrdi gdje je i kako je svaki ljudski život skončao i da se vide obrisi tog zločina, koji je još uvijek u dobroj mjeri skriven. Mnogi dižu galamu, a na koncu se ne vide činjenice. Narod koji ne rasčisti s poviješću, ne može lako ići naprijed. A ovo je vrlo bliska povijest, koja je ostala nerazjašnjena, koja je tragična, koja je stvorila silnu nepravdu… Ljudi su nestali i pobijeni na neljudski način, ne zna se gdje su…

“Za Tita sam prvi put čuo 1973. godine, kada sam bio mali dječak i išao ocu u posjet, u Požegu u pritvor jer je on Tita opsovao,” rekao je drugi gost Bujice, umirovljeni bojnik Vlado Marić, čiji je otac također bio žrtva komunističkog režima: “Tada sam prvi puta, kao djete čuo za Josipa Broza Tita – zločinca! Problem je našeg obrazovanja što mladi za takve stvari ne znaju jer ne uče o tome u školama.”

VLADO MARIĆ: FRED MATIĆ I BOJAN GLAVAŠEVIĆ NISU ZAVRIJEDILI OBNAŠATI FUNKCIJE U MINISTARSTVU HRVATSKIH BRANITELJA!

Marić je bio dragovoljac Domovinskog rata, a kao pripadnik ATJ ‘Lučko’ ranjen je u akciji Medački džep. Na pitanje jesu li branitelji potencijal ili teret našeg društva, odgovorio je: – U Hrvatskoj nije kao u Americi, Izraelu ili Rusiji, zato što vladajuće opcije vole manipulirati braniteljskom populacijom. Pred izbore im trebaju glasovi, a kada završe izbori, onda ih zaborave… Branitelji su potencijal, ali s vremnom sve manji, zato što na vrijeme nije iskorišten. Mi smo mogli preko branitelja nadzirati javna poduzeća i spasiti ih od krađe i korupcije. Na braniteljima smo trebali graditi i sustav nacionalne sigurnosti. Zašto u našim veleposlanstivma nema hrvatskih branitelja, nego su tamo nečija djeca i uhljebi, oni koji ta mjesta ničim ne zavređuju?!

Kao bivši savjetnik Predsjednika RH dao je ostavku i podržao prosvjede ratnih vojnih invalida u Savskoj: – U više sam navrata upozoravao da se problem na koje su ukazivali branitelji u Savskoj, moraju riješiti institucionalno. Kada me pitao za mišljenje, Josipoviću sam rekao da Milanović mora smijeniti Freda Matića i Bojana Glavaševića, koji nisu bili dorasli, niti su zavrijedili funkcije koje su obnašali. Josipović je rekao da on to ne može mijenjati i ja sam onda podnio ostavku. Redovito sam dolazio u Savsku i davao potporu prosvjednicima. Oni koji su bili tamo, to dobro znaju.

Marić je u Ured predsjednika išao raditi na prijedlog Udruge specijalne policije, a ne po političkoj liniji: – Tamo sam volontirao, nisam uzeo ni lipe i valjda je to moj “grijeh”.

Tijekom Marićeva savjetničkog mandata, najvišim državnim odličjima odlikovani su Jean-Michel Nicolier i Mile Blažević Ćađo: – Nastojao sam ispraviti određene nepravde i u razgovoru s Ivicom Panđom Orkanom brzo sam shvatio kako je priča o našem heroju Mili Blaževiću Ćađi brzo zaboravljena. Bio sam član povjerenstva za odlikovanja u Uredu predsjednika i kad je došao prijedlog za Ćađinim odlikovanjem, Orkan, kao skroman čovjek, mislio je da je dovoljno odlikovati ga ordenom Nikole Šubića Zrinskog, no, ja sam na povjerenstvu rekao da taj čovjek zaslužuje najveće državno odličje – Kneza Domagoja. Ćađo se opasan eksplozivom bacio se na oklopni transporter, kako bi spasio kolonu civila i za njih je žrtvovao svoj život. Strašno je da hrvatska javnost za to gotovo i ne zna. Odličje je dobio 2013. godine, a “veliki Hrvati” do tada ga se nisu sjetili…

NAJVIŠA DRŽAVNA ODLIČJA ZA JEAN-MICHEL NICOLIERA I MILU BLAŽEVIĆA ĆAĐU…

“Odlučil smo u Ured predsjednika pozvati obitelj Jean Michel Nicoliera i dobili su najveće odlikovanje,” prisjeća se Vlado Marić: ”Upriličili smo prijem za njegovu mamu i brata. Ponosan sam što smo im na taj način iskazali naše poštovanje.”

U državni protokol, na najvišoj razini, uvrstio je velika mjesta hrvatskog stradanja Zrin, Baćin i Gvozdansko: – Svake godine idem u Zrin, Gvozdansko i Baćin. Mnoga su područja na Banovini bila zaboravljenja poslije Domovinskog rata, a tamo su se, uz Vukovar, dogodili najstrašniji ratni zločini… Zamislite samo koliko je Hrvata stradalo u Zrinu, da danas tamo živi samo nekoliko naših obitelji. Pometeni su od ’45. na dalje…

Gošća Bujice bila je i Ružica Vukovac, bivša Mostova državna tajnica u Ministarstvu poljoprivrede i načelnica Općine Velika Kopanica, koja je također pristupila Domovinskom pokretu, s kojim će na izbore izaći u Slavoniji.

“Zbog prekomjernog uvoza hrane, ugrožen je suverenitet Hrvatske,” smatra Vukovac: “Nakon osamostaljenja, propustili smo uzdizati hrvatsko selo i pomagati u njegovom opstanku i proizvodnji hrane. Unazad dvadeset godina imamo trend uništavanja i Hrvatska je postala ovisna o uvozu hrane. Govorim o čak 30 posto u samodostatnosti hrane. To su sramotne brojke! Spomenut ću i preko 50 tisuća uništenih gospodarstava u zadnjih deset godina… Toliko smo OPG-ova ugasili, a oni su proizvodili hranu i stvarali dodanu vrijednost, plaćali doprinose, školovali djecu, čuvali naš ruralni prostor. Nažalost, mnoge su obitelji iz Slavonije morale dići ruke od svega i napustiti Hrvatsku, otići u Irsku, Njemačku, Austriju i sada stvaraju i doprinose tamo.”

RUŽICA VUKOVAC: ZBOG PREKOMJERNOG UVOZA HRANE, UGROŽEN JE HRVATSKI SUVERENITET!

Ružica Vukovac je pravnica po struci, a njezina se obitelj bavi stočarstvom, vrijedno radi i ima veliko obiteljsko gospodrastvo: – Članovi moje obitelj su robovi tog gospodarstva! Država nas nikada nije podržala u nijednom našem koraku. Konstantno su nas podrivali, potkopavali, oduzimali nam zemljište, gurali nas u kredite, proglašavali da smo “zaraženi aflatoksinom”, pa su nam bacali mlijeko… Konstantno su nam činili štetu i nikada nije bilo teško kao što je danas. Ali, mi to kompenziramo konstantnim radom…

Iako je imala puno problema zbog političkog angažmana, Vukovac nikada nije razmišljala napustiti Slavoniju: – Moji roditelji, sestra, šogor i još nekoliko uposlenih iz naše općine, na gospodarstvu rade dan i noć. Takvih kao što smo mi, prije pet godina bilo je oko 200, a danas ih je tek tridesetak. U našem selu mi smo ostali zadnji stočari. Umjesto da poljoprivrednike pita kako žive i da im pomogne, Ministarstvo poljoprivrede radi sve suprotno, dižu kriterije za proizvodnju i konstantno uvode nove namete. Oni su plaćeni da rade za nas, ali njihove afere sve govore – Ministarstvo poljoprivrede ne radi za hrvatsko selo!

Dr. Slaven Dobrović iznio je u Bujici razloge razlaza s Mostom Bože Petrova: – Znamo koliko je komunikacija bitna uvijek i svugdje. Bez komunikacije se ne može egzistirati, posebo u politici, gdje je nužno razgovarati i tražiti rješenja. Tu se gradi povjerenje i tu se vidi međusobno uvažavanje. To je u Mostu definitivno izostalo. Više sam puta molio da se malo rašire u smislu odlučivanja, da možda čuju  i kakav drukčiji glas, ali to se uporno nije događalo…

Osvrnuo se i na Mostove pregovore s Domovinskim pokretom Miroslava Škore: – Mi smo Škoru podržali u predsjedničkoj kampanji, upoznali smo se s ljudima, skupa stajali i dijelili letke… Od tzv. druge strane, saznali smo što se zaista događalo za pregovaračkim stolom! A to je ista strana. Spoznaja da su oni išli pregovarati na takav način, s nekim svojim pojediniačnim, partikularnim pogledima, prilično uskim, poražavajuća je. Ako je trenutak za savezništvo jer ono nudi velike šanse, onda ćete učiniti sve da se ono i ostvari. Mene je sve to jako razočaralo. Želim im sreću, podvučena je crta i idemo dalje. Domovinski pokret kao organizacija i Miroslav Škoro ulijevaju povjerenje. Tu se osjeća timski rad, uvažavanje i s Domovinskim pokretom se može napraviti puno više!

DOBROVIĆ KOMENTIRAO NEUGODAN PODATAK: BOŽO PETROV DOKTORIRAO JE U MOSTARU KAO PREDSJEDNIK HRVATSKOG SABORA?!

Na pitanje voditelja je li točno da je Božo Petrov doktorirao u Mostaru, u vrijeme kada je bio predsjednik Hrvatskog sabora, dr. Slaven Dobrović je odgovorio: – Doista sad više ne znam, sad ste me iznenadili s pitanjem, ali moguće da je. To bi moglo biti tako! Svojedobno sam kritizirao neke ljude da se najbolje uspinju po znanstvenim stepenicma dok su u politici, a to je krivo. Kod nas je sve povezano s politikom i doista jest tako da ako ste miljenik politike, idete naprijed…

Na pitanje kako je on doktorirao, Dobrović je bio jasan: – Ja sam doktorirao na Zagrebačkom sveučilištu 2002. godine. To ide sporo i to je mukotrpni rad. Znanstveno uspinjanje od asistenta, niske plaće, puno rada… Pa doktorirate i tek onda se natječete za znanstvena i nastavna zvanja, docent itd. U politici to, po meni, ne smije ići paralelno.

Nakon što je u Bujici objavljeno da u pouzdanim američkim anketama Škorin pokret ima više od 18 posto, s daljnjim trendom rasta, dok dvije partije – HDZ i SDP – padaju, Ružica Vukovac je iznijela podatke o sve većoj popularnosti u Slavoniji: – Kod nas vlada vrlo pozitivna klima. Moji Slavonci obožavaju Miroslava Škoru. Konačno su dobili kandidata kojem kogu vjerovati i to je jako važna stvar u politici jer su ih do sada svi izigrali. Slavonija je zaboravljena, ali ne samo Slavonija, već cijeli ruralni prostor Hrvatske. Govorimo o 92 posto prostora naše zemlje. Ovo je pravo vrijeme za promjene. U Slavoniji će podrška Škorinom pokretu biti velika. Svakim se danom javljaju novi ljudi, šalju nam poruke i žele pristupiti Domovinskom pokretu.

MARIĆ O MOSTU: Ucjenjivali su Škoru! MARKUŠ: Domovinski pokret je najbolja opcija za Hrvatsku!

Vlado Marić bio je Mostov vijećnik u Gradskoj četvrti Maksimir i bivši predsjednik Savjeta za ratne veterane. Domovinski pokret Miroslava Škore podržao je među prvima, a prema bivšim kolegama iz Mosta izuzetno je kritičan: – Most je na neki način ucjenjivao Miroslava Škoru i Domovinski pokret, što je nedopustivo! Dvojica čelnika iz doline Neretve, koju obožavam, imaju neke druge ciljeve, a ne ono za što se predstavljaju! Tu amatersku organizaciju u koju smo vjerovali i dali svoj doprinos u njezinom stvaranju, htjeli smo konačno pretvoriti u profesionalnu stranku koja će imati glavu i rep. Nastalo je bezumlje i ja se bojim da Most neće završiti dobro. Ponašaju se kao nogometni klub, kao da imaju određenu transfer listu, neki dolaze, neki odlaze…

Nakon 30 godina članstva u HSP-u, iz te je stranke istupio Damir Markuš, legendarni HOS-ovac i vukovarski branitelj, dragovoljac iz Kutine, gdje je zamjenik gradonačelnika. Markuš je bio predsjednik županijskog HSP-a u Sisačko-moslavačkoj županiji, a na raspolaganje se stavio Domovinskom pokretu Miroslava Škore. Javio se uživo u Bujici i ekskluzivno prokomentirao veliki transfer: – Stavljam se na raspolaganje Domovinskom pokretu, jer je vrh HSP-a odlučio da se na predstojeće parlamentarne izbore ne ide zajedno s Domovinskim pokretom, što smatram vrlo lošim. Samo ujedinjavanje, a ne razjedinjavanje, može nas dovesti do konačnog cilja, a to je bolja Hrvatska. Tužan sam, a opet sretan jer neću odustati i dalje ću se boriti za Hrvatsku! Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu, a siguran sam da je Domovinski pokret najbolja opcija za Hrvatsku.

Nakon što je Markuš apsurdnim nazavao zajedničke napade na dr. Miroslava Škoru Pupovčevih ‘Novosti’ i lažnih domoljuba, emisiju je zaključio njegov suborac Vlado Marić: – Slažem se s kolegom Markušem da je sad pravi trenutak da se uključimo u nešto novo, jer Hrvatska više nema vremena čekati.

BUJICA

0 0 Ocjena/e
Ocjena članka
Pretplati se
Obavijesti me o
guest

0 Komentara
Uredne povratne informacije
View all comments
0
Zanima nas vaše mišljenje, komentirajte.x